Država se potrudila da sakrije ljude koji su počinili zločin nada mnom i tu nekontrolisanu vojnu silu, a završni udarac su mi zadali Ivica Stanković i Milivoje Katnić, koji nijesu ništa preduzeli kako bi utvrdili ko su ljudi koji su u noći oktobra 2015. godine skočili na mene i polomili mi kičmu i kosti, poručio je bivši sportista i žrtva policijske torture Miodrag Mijo Martinović. On je juče u razgovoru za „Dan”, nakon što je Ustavni sud usvojio njegovu žalbu zbog nedjelotvorne istrage tužilaštva u slučaju policijske torture nad njim, kazao da mu takva odluka nije iznenađujuća.
– Vjerovao sam da u Ustavnom sudu sjede neki ljudi koji imaju dostojanstva, hrabrosti i smjelosti da donesu odluku koja je jedina pravedna što se tiče mene. Država i sve institucije sistema su se potrudile da sakriju one ljude i nalogodavce koji su one noći uradili ono nad mnom – kazao je Martinović za „Dan”.
On je poručio da su najveći zločin počinili oni ljudi koji su te noći bili na mjestu gdje je doživio najbrutalnije prebijanje i torturu.
–Poslije njih, najveći zločin su napravili ljudi iz državnog aparata koji su svim silama pokušali da prikriju te ljude koji su napravili ono zlo. Završni udarac su mi zadali vrhovni državni tužilac Ivica Stanković i specijalni državni tužilac Milivoje Katnić, koji je javno u emisiji rekao da je ta jedinica poluvojna i da ona nije smjela da izađe na ulice te noći. Kad je tako, zašto ništa nijesu preduzeli da bi utvrdili stanje, ko su bili ljudi koji su one noći skočili onako na mene i polomili mi kičmu i kosti – pitao je on.
Martinović smatra da je smiješna kazna izrečena suspendovanom komandantu Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) Radosavu Lješkoviću, koji je osuđen na pet mjeseci zatvora jer je sakrio imena njegovih batinaša.
– Ja neću određivati ko će kakvu kaznu dobiti. Želim da ta kazna samo bude adekvatna onome što je meni urađeno i ništa više ili manje. Ne želim da iko strada ko nije učestvovao u svemu onome i ko je nevin. Ne želim nikome zlo, želim samo da ti ljudi dobiju adekvatnu kaznu za ono što su meni uradili one noći. Ono nije bilo namijenjeno samo meni, već svakom građaninu. Treba da se stavi pod kontrolu ta nekontrolisana vojna sila slična Hitlerovoj SS diviziji iz četrdesetih godina prošlog vijeka – poručio je on.
Martinović kaže da danas sa tugom i gorčinom gleda na ono što mu se desilo 24. oktobra 2015. godine.
– Ali opet, ovo je moja država i ja ću se svim silama boriti i pred najvišim međunarodnim institucijama pokušati da istjeram pravdu. Crnogorska vlast, koja trenutno vlada, vjerovatno će opet pokušati da prikrije one ljude koji su mi te noći uradili ono, ali ja se nadam i vjerujem u pravdu, da će jednog dana doći neki drugi ljudi i da će utvrditi ko su ljudi koji su one noći napravili zločin nada mnom i ko im je to naredio i da li su oni samovoljno to uradili. To je pitanje pitanja – ko je naredio, zašto – naveo je on.
Martinović navodi da mu je najveća tuga što je sve to doživio od ljudi koji su djelovali pod grbom države za koju se borio.
– Na mojoj duši je najveća rana da se za ovu državu, za koju sam se borio od 1990. godine, koju smo povratili i stvorili, da u toj državi jedinice sa grbovima crnogorskim, zbog kojih sam devedesetih godina proganjan i hapšen, udare na mene, kao simbola crnogorskog i antiratnog pokreta. To je moja najveća tuga – zaključio je Martinović. A.O.
Demokrate politička snaga čekana godinama
Martinović kaže da je odlučio da pristupi Demokratama, jer je u njima prepoznao energiju koje u Crnoj Gori, kako navodi, nije bilo od nestanka Liberalnog saveza.
– Bio sam jedan od onih ljudi koji su do početka bili u Liberalnom savezu. Kad su se pojavile Demokrate i Aleksa Bečić, vidio sam mladu energiju, mlade i obrazovane ljude koji imaju nešto čega na političkoj sceni, od gašenja Liberalnog saveza, nije bilo u Crnoj Gori. Smatram da su Demokrate budućnost Crne Gore, da je Aleksa Bečić izuzetno pozitivan političar, koji želi da Crnoj Gori donese slobodu, demokratiju i da građani Crne Gore žive pod istim uslovima, da nema građana prvog i drugog reda, da žive u slobodnoj, demokratskoj Crnoj Gori – rekao je Martinović.
HRA: Država neozbiljnim istragama ne smije podržavati policijsku torturu
Ustavni sud je potvrdio da država ne smije da podržava policijsku torturu neozbiljnim istragama, kazala je izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević, koja je u ime Martinovića podnijela ustavnu žalbu. Ona je istakla da je Ustavni sud utvrdio da državno tužilaštvo nije ispunilo svoju obavezu prema domaćim i međunarodnim pravnim standardima da obezbijedi djelotvornu istragu policijske torture nad Miodragom Martinovićem i da je dužno da tu obavezu ispuni.
– Poslije ove, sada već druge odluke kojom je Ustavni sud utvrdio da državno tužilaštvo nije sprovelo ozbiljnu istragu protiv pripadnika policije povodom policijske torture na podgoričkim ulicama nakon političkih protesta u oktobru 2015. godine, očekujemo da se vrhovni državni tužilac izjasni o ovim odlukama i saopšti što namjerava da preduzme da se sprovedu odluke Ustavnog suda i namjerava li da reformiše pristup državnih tužilaca istragama zloupotreba ovlašćenja u okviru policije – kazala je ona.
Kako dodaje, Ustavni sud na ovaj način stvara pozitivnu domaću praksu zaštite od torture, koju bi inače građani morali da ostvaruju pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu ili Komitetom protiv torture Ujedinjenih nacija.